Dobrodosli
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Dobrodosli


 
PrijemLatest imagesRegistruj sePristupi

 

 Umetnost kroz vekove

Ići dole 
AutorPoruka
Gost
Gost
avatar



Umetnost kroz vekove Empty
PočaljiNaslov: Umetnost kroz vekove   Umetnost kroz vekove EmptySub Jan 10, 2009 4:53 am

Umetnost mezolita

Mezolit (srednje – prelazno kameno doba, 20.000 – 12.000 godine p.n.e.)

Najznačajnija dela mezolitskog čoveka su slike životinja urezane ili naslikane u dubini pećina. Najčešći motivi su bizon, jelen, konj, goveda itd. Najčešći par su bizon – konj (Evropa) i slon – žirafa (Afrika). Ove slike su bile sastavni deo magijskog obreda koji je trebao da obezbedi uspešan lov ili, kasnije kada se broj životinja smanjio, da poveća njihobu plodnost. To donekle objašnjava zašto su životinje slikane toliko realistično i u najdubljim delovima pećina - utrobi zemlje. Realističnost je postizana i veštim korišćenjem prirodnih izbočina i pukotina na stenama, preko kojih su slikane životinje. Osim ovih crteža ljudi mlađeg paleolita su radili male crteže i rezbarije u kosti, rogu, kamenu, kao i ženske figurice, simbole plodnosti – „Venere“ i slike ljudi - ritualne igre i slike lova. Slike u pećinama:
Altamira (u Španiji) – Ranjeni bizon, 15.000 – 10.000 godine p.n.e.
Lasku (Lascaux) (u Francuskoj) – pećinske slike životinja, 15.000 – 10.000 godine p.n.e.
La Madelaine (u Francuskoj) – Naga žena, 15.000 – 10.000 godine p.n.e.
Adauri (Monte Pelegrino – Palermo) – Ritualna igra, 15.000 – 10.000 godine p.n.e.

Interesantna je činjenica da su figure slikane jedna preko druge bez ikakvog reda. Pretpostavlja se da se po izvršenom ritualnom ubijanju životinje, tj. njenog duha, ona smatrala mrtvom i na njenom mestu je mogla biti naslikana druga životinja.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar



Umetnost kroz vekove Empty
PočaljiNaslov: Re: Umetnost kroz vekove   Umetnost kroz vekove EmptySub Jan 10, 2009 4:55 am

Umetnost neolita
Neolit (novo – mlađe kameno doba, 12.000 – 3.000 godine p.n.e.)

Mlađe kameno doba počinje neolitskom revolucijom na Bliskom istoku (bilo je to doba poslednjeg ledenog perioda u Evropi, tako da se nije mogla ni javiti. Klima severno od Alpa je bila kao sad u Sibiru i na Aljasci). Ona je trajala više hiljada godina i počela je oko 8.000 godine p.n.e. kad su ljudi po prvi put sa uspehom pripitomili životinje i proizveli zrnastu hranu. To je bio put prelaska od lova ka zemljoradnji. Nomadski život se zamenjuje sedelačkim. Novim načinom života u trajnim seoskim zajednicama došlo je i do novih pronalazaka: grnčarija, tkanje i predenje. Osnovne metode građevinskih konstrukcija su od drveta opeke i kamena. Iz ovog perioda poznati su ostaci veoma impresivnih skulptura ljudskih glava strogih individualnih obeležja – „Jerihonske glave“, oko 7.000 godine p.n.e., (lobanja obložena obojenim gipsom sa očima od školjki).

Ljudi neolita su verovali u duhove predaka i verovalo se da se oni nalaze u glavi čoveka, koja je mogla da nadživi telo i zadrži moć nad sudbinom svojih pokoljenja. Zato su oni te duhove trebali da umiruju. Sačuvane glave bile su „klopke za duhove“. Pored verovanja u duhove predaka postojalo je i verovanje u animizam – u svakoj stvari postoji duh. U svakodnevnom dodiru sa svetom duhova primitivan čovek se nije zadovoljio što će samo vršiti obrede, već je osećao potrebu da svoj odnos izrazi igrama i sličnim dramskim ceremonijama, stavljajući maske, a ta opčinjenost traje i do današnjih dana.

Neolitski grad Jerihon, u današnjem Jordanu, sa kemenim kućama i popločanim dvorištima izvanredan je primer visoke razvijenosti neolitskih ljudi. Ali odbrambene zidine i kule ukazuju pošetak sukoba među ljudima.

U Evropi su u to vreme nastajali megalitski spomenici sačinjeni od velikih kamenih blokova poslaganih jedan na drugi u suvo (bez maltera), od kojih je najpoznatiji Stounhendž u Engleskoj. Stounhendž se sastoji od niza kemenih blokova poslaganih kružno sa ostarom u sredini. Orijentisan je prema strani na kojoj se sunce rađa na dan dugodnevnice (letnji solisticij, 21. jun)
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar



Umetnost kroz vekove Empty
PočaljiNaslov: Re: Umetnost kroz vekove   Umetnost kroz vekove EmptySub Jan 10, 2009 4:56 am

Umetnost paleolita

Paleolit (starije kameno doba, 500.000 – 20.000 godine p.n.e.)

Za paleolit je karakteristično organizovanje ljudskih jedinki u horde ili plemena, neodređene hijerarhijske strukture. Još uvek ne postoji zabrana incesta, što je glana odrednica koja deli čoveka, kakvog danas poznajemo od našeg humanoidnog pretka.

Kraj paleolita predstavlja u neku ruku pripitomljavanje ljudskog tela i prilagođavanje ovladavanju prirodom.

Većina umetničke proizvodnje u ovom periodu je izgubljena zbog nepostojane podloge na kojoj je nastala (kora drveta, drvo, koža), tako da se umetnost u mezolitu javlja kao već zrela.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar



Umetnost kroz vekove Empty
PočaljiNaslov: Re: Umetnost kroz vekove   Umetnost kroz vekove EmptySub Jan 10, 2009 4:57 am

Umetnost starog Rima

Rimska civilizacija će, po svojim graditeljskim poduhvatima verovatno zauvek ostati upamćena kao jedna od nedostižnih i neprevaziđenih. Nikada, ni pre ni kasnije, do današnjih dana, nisu izgrađeni toliki gradovi, utvrđenja, putevi, pozorišta, biblioteke, ulice, kanali. U to vreme nastale su i neke građevine koje su ljudi prvi put u istoriji stvorili, na primer javna kupatila, bazilike, slavoluci, mostovi, akvadukti, amfiteatri. (Možda vam neke od ovih reči nisu poznate: akvadukt je rimski naziv za vodovod; bazilika je u starom Rimu označavala sudnicu, tržnicu i prostor za skupove; slavoluk je lučni prolaz čija je svrha da krasi gradski prostor; obično je ogroman, napravljen od kamena, sa puno ukrasa; namenjen je i slavljenju vojskovođe kome je posvećen; amfiteatar je scena kružnog oblika, za razliku od teatra, to jest, pozorišne scene koja je polukružna.) Toga zaista ima mnogo i ovde ćemo pomenuti samo neke od tih građevina.
Rimska umetnost se u mnogo čemu ugledala na umetnost starih Grka i zato mnogo na nju i podseća. Osvajajući Grčku, Rimljani su u svoju umetnost počeli da unose mnoga obeležja grčke umetnosti. Rimski vojnici su kupovali, otimali, a ponekad možda i dobijali na poklon razna umetnička dela starih Grka koja su nosili u svoju domovinu. Često su u Rim odvodili i same grčke vajare (ponekad kao robove) da bi tamo radili za vladara. Rimljani su voleli da slikaju, pa su tu svoju sklonost i umeće koristili na razne načine. Na primer, tokom povorki u čast vojnih pobeda po ulicama su nošene slike na kojima su bile prikazane scene ratovanja rimskih legija. Voleli su da oslikavaju zidove svojih domova - najbolje su očuvane zidne slike iz Pompeje koje ilustruju prizore iz svakodnevnog života, iz priča o bogovima...



KOLOSEUM

Amfiteatri, iako su bili mesta za krvave borbe izmedju gladijatora i divljih zvijeri i za mucenja hriscana, podstakli su rimske arhitekte na znacajne gradjevinske poduhvate.Pored ocuvanih amfiteatara u Puli i Veroni, velicinom se istice i KOLOSEM u RIMU. Ovalan ogradjen prostor ima u sredini arenu, ispod nje hodnike i podrume, a okolo sistem stepenicastih sjedista na kojima se moglo smjestiti oko osamdeset hiljada ljudi.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar



Umetnost kroz vekove Empty
PočaljiNaslov: Re: Umetnost kroz vekove   Umetnost kroz vekove EmptySub Jan 10, 2009 4:59 am

Razvoj Srpske umetnosti



Počeci pismenosti

Doselivši se na Balkansko poluostrvo, Južni Sloveni su bili pod direktnim uticajem moćne Vizantije. Misionarskim radom vizantijskih kaluđera, stanovništvo ovog podneblja primilo je hrišćanstvo, tada još nepodeljeno na rimokatoličko i grčkopravoslavno. Koreni pismenosti kod Južnih Slovena nalaze se u radu Ćirila i Metodija, solunske braće koja su za ciljeve svoje misije u Velikoj Moravskoj stvorili novo pismo prilagođeno slovenskim jezicima i izgovorima, glagoljicu. Ovime je olakšano prvenstveno širenje hrišćanstva budući da je pismo stvoreno da bi se na slovenske jezike prevele crkvene knjige. Širenjem vere među paganskim Slovenima počelo je i njihovo opismenjavanje.


Stvaranje ćirilice i dalji razvoj pismenosti

Rad Ćirila i Metodija u Velikoj Moravskoj naišao je na nepovoljan odjek u Franačkoj državi budući da je taj isti rad značio širenje vizantijske politike na teritorije koje su spadale u franačku interesnu sferu. To je dovelo do uplitanja pape u sukob ali sa neočekivanim posledicama - blagoslovom da se misija nastavi. Međutim, po Konstantinovoj, odnosno Ćirilovoj smrti, misija praktično gubi na značaju. Učenici koje su Ćirilo i Metodije ostavili za sobom da nastave rad proterani su iz Velike Moravske. Najistaknutiji među njima, Klimen i Naum su svoj rad nastavili na Balkanu, stvorivši novo pismo, lakše za upotrebu, ćirilicu. Prvi spomenik pisan ćirilicom je Miroslavljevo jevanđelje iz XII veka. U srednjevekovnoj srpskoj državi, kultura se dalje razvijala pod okriljem velike vladarske dinastije Nemanjića. Veliki značaj u razvoju kulture imao je prosvetiteljski rad najmlađeg sina velikog župana Stefana Nemanje, Rastko Nemanjić, odnosno Sveti Sava. Veliki napredak koji je srpska kultura u to doba ostvarila naglo je sasečen odumiranjem nemanjićke loze 1371. godine i turskim osvajanjima posle Kosovske bitke 1389. godine. Srpska srednjevekovna kultura je u doba Nemanjića razvijana u vladarskim zadužbinama, manastirima, i školama koje su radi obrazovanja kaluđera osnivane pri tim manastirima. Iz ovog perioda potiče višestruko značajan dokument, Dušanov zakonik iz 1349. godine.


Rad Vuka Karadžića na reformi jezika

Posle turskih osvajanja svaki znak o srpskoj državi iščezava. Još pre nego što je konačno zavedena sultanova vlast, ono što je nekad predstavljalo nezavisnu srpsku državu, bila ona kraljevstvo ili carstvo, podeljeno je među oblasnim vladarima. Još za vreme poslednjeg vladara iz loze Nemanjića, Uroša V Nejakog, centralna vlast gotovo da nije ni postojala, a posle njegove smrti, vladari administrativnih jedinica su počeli borbu oko prevlasti i proširenja sopstvenih teritorija. To je državu učinilo slabom i pogodnom za osvajanje tim pre zbog njenog veoma dobrog geo-strateškog položaja. Viševekovno osmanlijsko ugnjetavanje je ostavilo dubok trag na kulturu koja je uspela da se održi zahvaljujući činjenici da su turske vlasti bile veoma tolerantne prema verskim vođama koje su u narodu negovale kult Svetog Save. Do kraja XIX veka, kada se pojavio Vuk Stefanović Karadžić jezik, kultura i pismenost su bile na vrlo nezavidnom nivou. Rođen 1787. godine u Tršiću, Vuk Karadžić je bio jedan od retkih koji je uopšte učio a kamoli naučio da čita i piše. Ceo život se zauzimao za uvođenje reda u jezik i to tako što bi književni jezik postao jezik naroda, takoreći, čist srpski jezik. Lično je učestvovao u Prvom srpskom ustanku, radio kao pisar u četama a kasnije i u Praviteljstvujuščem sovjetu serbskom. 1813. godine posle sloma ustanka je prebegao u Austriju, u Beč gde sreće osobu ključnu za njegov dalji rad, Jerneja Kopitara. On ga uvodi u rad na skupljanju umotvorina i daje mu osnovna znanja za nove i ogromne poduhvate, pisanje prve srpske gramatike i rečnika. Već 1814. u Beču je izdata Pismenica serbskoga jezika po govoru prostoga naroda napisana. To je prva srpska gramatika pisana po ugledu na „Slavenoserbsku gramatiku“Avrama Mrazovića iz XVIII veka. U njoj je prvi put korišćen Adelungov princip „piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano“, tačnije fonetski pravopis i delimično reformisana azbuka. Azbuku je Karadžić reformisao na osnovama ranijih reformi azbuke Save Mrkalja i sveo je na 29 slova: A B V G D DЬ E Ž Z I Ї K L M N Nj O P R S T Ć U F H C Č Š. Sam je sastavio slova DЬ Lj(LЬ) Nj(NЬ), Ć preuzima iz starih srpskih knjiga, kasnije će od Lukijana Mušickog preuzeti Đ, iz latinice umesto Ї uvesti J, kao trideseto slovo će uvesti Dž, a 1836. godine u Narodnim srpskim poslovicama će upotrebiti i slova F i H za koja se smatralo da se u narodu ne izgovaraju. Posle izdavanja gramatike, Karadžić uz veliku pomoć Kopitara radi na velikom rečniku tako da će 1818. godine biti odštampano dopunjeno izdanje gramatike (na nemački prevedeno 1824. godine) i prvo izdanje Srpskog rječnika koje je od posebnog značaja:
To je prvi rečnik srpskog narodnog jezika
Sadrži preko 26 000 reči koje su akcentovane i objašnjene sa etnografskog, istorijskog i geografskog gledišta
Preveden je na nemački i latinski

Odmah posle izdavanja ovog rečnika, Karadžić u saradnji sa Đurom Daničićem radi na njegovom drugom izdanju koje će biti završeno 1852. godine, ovaj put sa preko 47 000 reči i to ne samo iz Srbije, Srema i južne Ugarske, već i iz Crne Gore, Dalmacije, Hrvatske i stare Srbije. (Postoji i treće izdanje rečnika koje su 1898. godine u Beogradu priredili Pera Đorđević i Ljubomir Stojanović.). 1827. godine izdat je u Beču prvi srpski bukvar. U svojoj borbi da jezik naroda dobije glavnu ulogu u književnom jeziku, Karadžić je naišao na ogroman otpor ne samo u književnim krugovima već i u državnom vrhu. Naime, njegovi oštri protivnici bili su i mitropolit Stefan Stratimirović, kao i nepismeni knez Miloš Obrenović.U književnim krugovima njegovi protivnici (Milovan Vidaković, Sava Tekelija, Joakim Vujić, Pavle Kenđelac i Jovan Hadžić koji pišu proizvoljnom mešavinom srpskog i drugih slovenskih jezika) tvrde da je narodni jezik jezik neprosvećenih masa, prostački i seljački i da zato ne zavređuje da se njime piše lepa književnost. Između njih i Karadžića se razvijaju žustre polemike i prepirke koje prerastaju u lična vređanja. Mitropolit Stratimirović svojim protivljenjem u stvari teži da očuva svoj i autoritet crkve koji bi bio poljuljan obezvređivanjem crkvenog jezika, tim pre što su svi oni u tome videli uticaj Nemačke i Ugarske, pogotovo posle Vukovog uvođenja slova J iz latinice. Tek će 1845. godine doći do kompromisa:
Karadžić se slaže da se osim srpskih, mogu (ali ne često) koristiti reči slovenskog porekla ako tih reči nema u narodnom jeziku.
Dogovoreno je da se kao književno usvaja južno narečje jer njime govori veći deo naroda.

U svojoj borbi, Karadžić je istrajavao sam na udaru moćnika. Istomišljenike stiče tek pred kraj svojih borbi. 1847. godine biće izdata važna dela:
Vukov prevod Novog zavjeta,
Đura Daničić Rat za srpski jezik i pravopis - naučno obrazloženje Vukovih ideja i reformi,
Branko Radičević Pesme - čime je narodni jezik i Vukova reformisana azbuka uvedena u lepu književnost,
Petar II Petrović Njegoš Gorski vijenac

Već od sledeće godine, 1848., javlja se prvi list sa novim pravopisom, „Napredak“. Veoma bitna godina za pobedu Vukovih reformi jeste 1850. godina kada je postignut „Bečki književni dogovor“ između Vuka Karadžića, Đure Daničića, Franja Miklošića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Dimitrija Demetera i Ivana Mažuranića. Njime je utvrđeno:
Da Srbi i Hrvati govore jednim jezikom
Da je pravopis fonetički
Da se za književno uzima južno hercegovačko narečje
Da je Vuk Karadžić taj koji će pisati pravila tog jezika.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar



Umetnost kroz vekove Empty
PočaljiNaslov: Re: Umetnost kroz vekove   Umetnost kroz vekove EmptySub Jan 10, 2009 5:01 am

Džingis-kan temelj renesanse

Džingis-kan donio je papir i tehnologiju tiskanja. Omogućio je kulturni napredak koji je Europljane oslobodio od teologije. Bez njega na put ne bi krenuo Marko Polo.

PEKING - Džingis Kan, zloglasni okrutan i krvožedan osnivač jednoga od najvećih carstava koje je obuhvaćalo i Aziju i Europu također je postavio temelje za renesansu, tvrde kineski znanstvenici.

"Džingis-kan je uveo proizvodnju papira i tehnologiju tiskanja u Europi te je bio pionir kulturne razmjene između Azije i Europe", rekao je specijalist za mongolsku povijest Ču Jaoting.

"On je donio kulturni napredak koji je pomogao u oslobađanju Europljana od povezanosti s teologijom i u tom smislu njegove su ekspedicije služile kao katalizator za renesansu", dodao je Jaoting.

Džingis-kanove su ekspedicije u Europu također ponovno otvorile "put svile" i postavile temelje za povijesno putovanje Marka Pola u Kinu.

Prošlog mjeseca kineski državni mediji objavili su da se Džingis-kana može smatrati utemeljiteljem globalizacije jer je stvorio najveće carstvo u povijesti.

Umetnost kroz vekove 0352007.17
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





Umetnost kroz vekove Empty
PočaljiNaslov: Re: Umetnost kroz vekove   Umetnost kroz vekove Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
Umetnost kroz vekove
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Dobrodosli :: Diskusije :: Umetnost i kultura-
Skoči na: